Kolumne - Što evanđelje čini od čovjeka?

 
Što evanđelje čini od čovjeka? Autor: Anđela Jeličić
Objavljeno: 16. 10. 2014 - 1:58

Dok je još bio nadbiskup u Buenos Airesu, nadbiskup Jorge Maria Bergoglio, danas poznatiji kao papa Franjo, došao je u posjet nabiskupijskom sjemeništu, te po običaju, sa sjemeništarcima ručao. Pred kraj ručka rektor ga je upitao želi li što reći dečkima. Naravno, rekao je Bergoglio. Svi su pomno slušali što će im reći njihov nadbiskup. On je, ustavši, kratko rekao: 'A sad, možete ići oprati suđe.' I otišli su, svi, počevši od odgojitelja.

Od dana kad je izabran za rimskog biskupa, ne prestaju izlaziti na vidjelo zgode iz života pape Franje, i čini se da iznenađenjima ne naziremo kraj. To je osoba koja je zazirala od medija tijekom svog života, a istovremeno puno i kreativno radila. Zato nije čudno da se za njega nije baš znalo, no sad, kad je kao papa izložen pogledima, imamo što vidjeti, i dozvoljeno nam je promišljati o njemu osobno, istražujući što evanđelje čini od čovjeka.

Papa Franjo je napravio zanimljiv iskorak u komunikaciji, probivši barijere inzistiranjem na temi milosrđa, riječima i djelima posvješćujući da je svaki čovjek uvijek u prisutnosti Božjoj. Jasno je unio Božje u prostor svjetovnog, rječitim a jednostavnim gestama. I ako smo do sad mislili da je dijalog vrhunac civiliziranosti, po primjeru ovog pape vidimo da u najširoj društvenoj komunikaciji postoji razina viša od dijaloga, razina koja zahvaća svakoga. Kao da pred svjedočanstvom Božje ljubavi ne treba više razgovarati, jer znaš da si uvažen, prihvaćen i shvaćen.

Očito se radi o osobi koju krase velika unutarnja sloboda i hrabrost. Čitam to u gestama i riječima koje jasno razlučuju bitno od nebitnog, formu od sadržaja. Takvi su ljudi nepotkupljivi, slobodni od svake ucjene, te svojim primjerom pokazuju kako čovjek u današnjem svijetu može ostati dosljedan i svoj do kraja, bez kompleksa pred bilo kime.

Sadržaj njegovih istupa otkriva radikalnost evanđelja, no istovremeno djeluje oslobađajuće na slušatelje. Demistifikacijom svojeg položaja, demistificira čovjeka, uvodi ga u prisutnost Božje ljubavi, otkrivajući duhovnost svakodnevice. Događa se nešto zanimljivo: oni koji ga slušaju i promatraju, pozvani u odnos s Isusom na kojeg upućuje, postaju jasniji sebi. Njegova jednostavnost i neposrednost privlači i povlači, ohrabruje na otvorenost i darivanje.

Papa Franjo odaje dojam osobe koja je napravila nemoguće: kao da je poslušao što svatko od nas ponaosob ima za reći. Zato ljudi slušaju što govori. I odazivaju se.

Prethodni članak:
Another brick in the wall?
Povratak na sve članke