Vijesti - Misli o pozivu

Poziv nije kao neka matematička jasnoća, to je sigurnost vjere kao što je bio slučaj s Abrahamom kojega Bog zove da krene u nepoznato. Poziv je proces. Bitno je sjetiti se da se Bog skriva kada zove, jer u nama ostavlja mjesta za slobodan izbor.  Netko u sebi osjeća i poticaje na duhovni poziv. Evo nekoliko praktičnih koraka koji mogu pomoći.

Prvo, pogledaj Kristovu ljubav i vidi što ona pobuđuje u tvome srcu. Kada zastaneš i razmišljaš o njegovoj žrtvi, postoje li trenuci kada ga želiš slijediti, biti potpuno njegov i dati mu sebe bezrezervno i uložiti sve što imaš kako bi ga doveo i drugima?

Drugo, dobro pogledaj sve što ti je dao: dar života, dar vjere, zdravlje, mogućnosti koje si imao, možda tvoje obraćenje. Pogledaj bi li tamo mogle postojati neke stvari koje bi mogle upućivati u smjeru poziva, kao tvoj drukčiji pogled na život, za razliku od tvojih prijatelja.

Treće, zatraži savjet od dobrog svećenika u ispovijedi. Prođi kroz svoj život s njim i budi iskren o dobru i zlu koje vidiš tamo. Pitaj ga vjeruje li da postoji nešto u tvojoj prošlosti što bi moglo biti prepreka tvome pozivu. Ako je on ne vidi, to je još jedan razlog da pobliže razmotriš poziv.

Četvrto, posjeti sjemenište ili zajednicu koja te privlači i vidi što Bog pobuđuje u tvome srcu dok si tamo.

Peto, savjet u vezi s tvojim osjećajima: oni su promjenjivi, mijenjaju se u kratkom vremenu a da toga često nisi ni svjestan[IB1] . Kristova ljubav nije bila temeljena na osjećajima, iako pozitivni osjećaji mogu pomoći da se putovanje započne. No putovanje nas mora dovesti na razinu ljubavi, potpunu predaju iz ljubavi.

Šesto, Bog želi da mu se odazovemo u potpunoj slobodi. On nikoga ne prisiljava, nego nadahnjuje i pokazuje što je nabolje za nas.