Već sam od djetinjstva osjećao poziv na redovnički život

 

Već sam od djetinjstva osjećao poziv na redovnički život. No Bog me je polako privlačio sebi. Njegova milost usadila mi je želju da pomažem ljudima. To sam najprije nastojao ostvarivati u medicinskome pozivu. Sjećam se mnogih bolesnika kojima sam bio blizu u njihovim posljednjim životnim trenucima, sjećam se onih ljudi u komi, sjećam se sve one bolesne djece, sjećam se kada sam sudjelovao u spašavanju života, sjećam se onih prekrasnih trenutaka kada sam u rađaonici pomagao u porođaju i radovao se novim životima… sjećam se svih tih milosnih dana koji su mi pokazali put prema redovništvu. Znao sam da me Bog zove da budem blizu ljudima, no ipak u sebi sam neprestano osjećao poziv da pomažem ljudima ne samo tjelesno nego i duhovno. U redovništvu sam otkrio svoje mjesto. I danas kao redovnik i svećenik služim Bogu u svakome čovjeku koji trpi u tijelu ili duši. Bogu hvala na milosti poziva!
(A.M.)