Vijesti - S Gospodinom na odmor

Autor: s. Slavica Tubak, Marijina sestra
Objavljeno: 20. 07. 2015 - 2:17

Već treću godinu za redom u organizaciji HKVRPP-a organiziran je ljetni kamp za mlade na otoku Cresu pod vodstvom Marijinih sestara: s. Slavice Tubak i s. Jelene Lončar. Ovogodišnji kamp održan je od od 13 do 20. srpnja. Ovoga puta tražilo se mjesto više, ali bilo je i onih koji su se odlučili pridružiti po drugi puta, pa nam je naša s. Božana kuhala za 31 osobu i od srca joj hvala na tome. Na ovaj odmor s Gospodinom su krenuli mladi iz Vrhbosanske, Zagrebačke, ali i iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Radosna i raspjevana skupila se kompletna ekipa u Zagrebu kod katedrale i kroz pjesmu smo krenuli do cilja - do našeg prekrasnog otoka Cresa gdje su nas srdačno dočekali franjevci Konventualci s njihovim poglavarom samostana fra. Zdravkom Tubom.

Prvi dan nam je prošao u upoznavanju i smještanju u kamp i završio s vrhuncem – euharistijom koju je kao i svakoga dana s nama radosno slavio don. Marko Jukić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, ekonom i prefekt u sjemeništu u Travniku. Ostali dani jako su brzo prošli, ali svaki je bio ispunjen različitim sadržajem i radionicama, iskustvima i promišljanjima svih sudionika ovog kampa te slobodnim vremenom u kojemu je svatko za sebe mogao pronaći trenutak odmora. Svaki dan je završavao molitvom.

U drugi dan smo krenuli s temom "Vjera Božji dar čovjeku i čovjekov odgovor na Božji govor. Vjera danas – važnost u odnosu na stil života i izazove koje se nude mladima danas". Prožeti promišljanjima svakog dana našeg duhovnog voditelja don. Marka uplovili smo u radionice proučavajući živote nekih svetaca: sv. Vinka Paulskog - apostola milosrdne ljubavi, sv. Katarine Laboure - svetice tihog milosrđa, Majke Leopoldine Brandis - utemeljiteljice Marijinih sestara, sv. Ivana Bosca - sveca mladih, sv. Franje Asiškog - istinskog Isusovog sljedbenika te apostola sv. Jakova - gorljivog navjestitelja Kristove radosne vijesti.

U drugom danu prolazili smo kroz teme koje su nas vodile u susret s Isusom koji donosi radost i mijenja život poput Samarijanke, Jerihonskog slijepca, Zakeja…

Četvrtak je bio poseban dan prožet šutnjom i evanđeoskim tekstovima u kojima je svatko sebe mogao pronaći i poistovjetiti se s nekom od Isusovih prispodoba.

Petak nas je vodio putem križa - znaka najsavršenije ljubavi.

I šećer na kraju svih naših radionica i druženja bila je tema o pozivu, gdje su mladi mogli kroz različita svjedočanstva poznatih osoba mogli prepoznati koliko je prekrasnih ljudi Bog dotaknuo i privukao ih konopcima svoje ljubavi.

Što reći na kraju nego Gospodine hvala ti na svim prekrasnim ljudima koji su bili dionici ove radosti, pjesme i novih iskustava, prijateljstava i druženja. Sve njih Gospodine blagoslovi i vodi svojim putem. Ti im budi snaga, radost i svjetlo u njihovom životnom putu da nikad ne odlutaju od tebe.

Kako su sudionici doživjeli i proživjeli sve to pročitajte u njihovim promišljanjima

Odmor je sastavni dio naše svakodnevice. Ljetovanje je gotovo postalo obvezni dio svih naših godišnjih planova i rasporeda, traži se najprije prikladna plaža s naravno još „prikladnijom“ zabavom. No postoje i oni koji traže nešto drugačije i nešto uzvišenije, nešto više.

Osmisliti svaki odmor, da bi se čovjek doista i odmorio, sve je teže. Iako velika većina ide na odmor unatoč tome da znaju da se na pravi način neće uspjeti odmoriti, neki ipak i uspiju u tome jer su svoj odmor osmislili onako zanjući tko ih zaista može odmoriti.

Isus je onaj koji se brine za svaki trenutak našeg života, za naše zdravlje ali i za svaki naš odmor. Isus zna da živimo u neprestanim napetostima i nemirima. On nam nudi svoj mir i svojom riječju želi i u naše dubine prenijeti svoje svjetlo, svoj optimizam i svoje potpuno povjerenje prema Ocu. Zato je odmor potrebno imati s Njim, uvijek, pa i kad smo još tako mladi.

Prisjetimo se Isusovih riječi poziva: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti" (Mt 11,28). "Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!" (Iv 7,37-38). Ti su pozivi sigurno bili upućeni i nama na ovom ljetnom kampu koji su i ovoga ljeta organizirale na otoku Cresu sestre Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice.

Izmoreni svakodnevnim aktivnostima i životnim situacijama koje su bile tijekom cijele godine mladi su se kao i ranije odlučili sa sestrama doći na Cres kako bi pronašli mir i odmor duha i tijela. Sestre su me pozvale da im pomognem tumačiti Riječ koju nam je tih dana Gospodin uputio na razmišljanje, a koja nam je bila na odmor. Redovita predavanja na teme koje su aktualne mladima i kasnije veselim radionicama koje su se nastavljale na te teme, mladi su pokušali pronaći odgovore na ta za njih važna pitanja. Također u redovnim jutarnjim i večernjim molitvama, klanjanju, svetoj ispovijedi i na koncu redovitoj svečanoj Presvetoj Euharistiji svi smo imali odmor u Gospodinu.

Nadati je se da smo nakon tog divnog iskustva i radosnog susreta s Gospodinom, odmoru u Njemu i međusobnog prijateljevanja, uspjeli zaista odmoriti se u Gospodinu i napiti se na nepresušnom izvoru Žive vode te da ćemo taj odmor nositi sa sobom do sljedeće godine, a da će drugi po nama zapravo tražiti toga istog odmora već sljedećeg ljeta na istom mjestu.

don Marko Jukić,
svećenik Vrhbosanske nadbiskupije

Puno sam puta iz raznih izvora slušala o ljetnim kampovima. Međutim, nikada nisam imala dovoljno hrbarosti uključiti se u nešto takvo. Velika je to promjena: novo društvo, nova lokacija, nove navike. I upravo sam iz tog razloga bila malo skeptična kada me s. Slavica Tubak pozvala da se priključim ljetnom kampu za mlade na otoku Cresu. Objasnila mi je da je to zapravo duhovna obnova za mlade koja se sastoji od svakodnevne molitve, sv. mise, radionica i slobodnog vremena. To mi se činio kao idealan odmor jer je uz Gospodina. Shvatila sam da to nije tipičan kamp, i iz tog sam razloga pristala. Što se ljetovanje bližilo to sam bila nestrpljvija i nemirnija. Bojala sam se kako ću se uklopiti jer nisam nikoga poznavala osim sestara. No, ubrzo je došao i taj 13. srpanj, vrhunac, dan polaska. Mjesto okupljanja za nas iz Zagreba bilo je ispred katedrale, gdje sam se odmah sprijateljila s grupom djevojaka koje su me srdačno primile. Odmah sam osjetila veliko olakšanje! Putem do samog otoka još sam bila jako uzbuđena i skeptična, ali brzo me prošlo. Svi smo mi mladi tamo došli s jednakim ciljem, a to je odmoriti se uz Gospodina i duhovno se obogatiti i obnoviti. Zato i jesmo svi tako brzo "kliknuli". Već je prvi dan bio popraćen smijehom, pjesmom i veseljem. Posebno iznenađenje za sve nas bio je izrazito pristupačan, otvoren i predivan don Marko Jukić. On nas je bogatio brojnim duhovnim sadržajem, ali i svojom duhovitošću. Kroz tih 8 dana brojne su se stvari promijenile. Neki su počeli dublje živjeti vjeru, neki su počeli razmišljati o duhovnim zvanjima, a neki su se i zaljubili. Sve u svemu, bilo je to jedno prekrasno iskustvo koje bih svakako voljela ponoviti. Nije li prekrasna pomisao da se kroz takav odmor možemo približiti Gospodinu, upoznati predivne ljude i stvoriti prekrasne uspomene?! Ja to smatram darom i blagoslovom. A vi?

Klara Pezelj,
Župa sv. Benedikta-Blaškove, Zagreb

Za mene je ljetovanje na Cresu bilo izvor novih iskustava za koje mogu reći da su me usitinu preobrazili i ostavili velik utisak na mene. Teško je započeti, ali najradije bih krenuo od same organizacije kampa. Čim sam od časne Jelene iz moje župe čuo za ovakav tip ljetovanja i za sve stvari koje su u njega uključene bio sam siguran da je to nešto za mene. Ispočetka sam znao da će to meni pasati, ali uistinu nisam očekivao da će biti tako dobro, da ću osjetiti takvu moć zajednice okupljene pred Svevišnjim, i onaj osjećaj nostalgije kojeg svi unatoč njegovom gorkom okusu na neki način volim osjetiti jer nam govori kako je zaista vrijedilo to naše novo iskustvo. O organizaciji bih mogao pričati cijeli dan, ali da izdvojim par crta - prvo pohvaljujem odabir svećenika, don Marka Jukića, s kojim sam se našlio i napjevao kao s nikim u životu, koji ima tako dobre ispovijedi i propovijedi, onak obaš iz srca. A o vicevima i konstantnom smijanju u njegovom društvu da ne govorim. Druga stvar koja me se posebno dojmila bila je raspored po kojem je tekao svaki dan. Ni jedan dan nije bio isti, u svakom smo prošli kroz nešto novo, i kroz mise, i kroz klanjanja, pa kroz šutnju i posjete Benediktinkama do talent natjecanja i izleta do tako lijepih i značajnih mjesta na Cresu. Nisam siguran kako su sve to uspjele organizirati, ali od srca im hvala. Bio bih zaboravan i neumjesan kad se ne bih spomenuo kuhinje sestre Božane koja je bila ne samo ukusna, nego rađena s tolikom ljubavlju i srećom kakvu nisam do sad nikada još susreo. Jer ipak, kuhati za 30+ ljudi nije mala stvar!

Sve u svemu, ovakav tip ljetovanja mi je bio najbolji dosad i imam veliku želju ponoviti ga sljedeće godine. Za kraj još samo želim reći da sam se u jednom trenutku u vrtovima i maslenicima Franjevačkog samostana pod velom tisuća zvijezda zapitao jesam li ja sve ovo samo odsanjao... no ipak, moj daljnji život će pokazati otiske ovih predivnih iskustava, u to sam siguran!

Bernardo Kerečeni,
Župa Bezgrešnog začeća BDM, Malešnica-Zagreb