Dođi, slijedi me

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!"  (Lk 5,4-10)

Isus će Petru, a i nama danas: “Odsad ćeš loviti ljude!” 

Ja? Loviti ljude? Kakav bi to bio mamac koji bi privukao ljude i njihove duše? Sjaj, blještavilo svijeta? Popularnost, najnovija moda, luksuzan život? Uspjeh bez truda, slava bez cijene i morala, novac bez teškog rada? Lagodan život bez briga i odgovornosti? Zar ću to staviti na svoju udicu i time loviti ljude? Ako se uopće iz mora depresija i besmisla dadu namamiti i žele biti ulovljeni. Kako ću ja Isuse loviti ljude? Bez tebe ne mogu uloviti ni ribu. Zar bi netko išao uskim, strmim i samotnim putem? A evo, ipak ja idem. I drugi idu i uhvati ih tvoja ljubav. Ljubav koja ne pušta. I onda nas Ti nosiš tim putem. Loviti ili zapravo biti ulovljen? 

Dopustiti da Božja ljubav dođe k meni i da me osvoji, ponovno, svakodnevno. Da, trebam loviti ljude, ali prvo i sam moram biti tvoj, ulovljen. A mamac? Moj mamac bit ćeš samo Ti, Isuse. "Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim". (Lk 5,11)

s. Brigita Šagud, OP