Razgovor s Ivanom Stanićem, redovničkim kandidatom

Redovnički poziv je kao što znamo Božji dar. Međutim, mnogi imaju pogrešno mišljenje o redovništvu i izgleda im kao „čudan“ način života za mlade u današnjem vremenu. Isus Krist nas neprestano poziva da ga nasljedujemo ali uvijek imamo slobodan izbor jer Gospodin poštuje našu volju. Stoga, pročitajte vrlo zanimljiv razgovor uredništva portala www.frama-ofs.com sa jednim od 12 momaka postulature koji su se odazvali na Kristov poziv te žive i školuju se u Franjevačkom samostanu u Visokom.

Željeli bi te na početku razgovora upoznati, tko je Ivan i što voli raditi?

Ja sam Ivan Stanić, dolazim iz Kreševa. Imam osamanaest godina. Osnovnu školu završio sam u Kreševu, a srednju školu u Kiseljaku. Volim sport a posebno nogomet tako da sam sa svojom malonogometnom ekipom igrao i po turnirima. Trenutno boravim u samostanu sv. Bonaventure u Visokom. Volim glazbu tako da učim svirati gitaru i klavir jer želim iskoristiti tu mogućnost u Franjevačkoj postulaturi. 

Kako si osjetio duhovni poziv?

Od malih nogu idem redovito na nedjeljnu misu s roditeljima, molim se svakodnevno Bogu tako da sam s vremenom duhovno rastao u vjeri. Starija sestra je išla na Framu pa sam i ja zaželio ići na susrete Franjevačke mladeži, ali nisam mogao odmah krenuti jer sam bio premlad. Dok sam bio manji govorio sam da želim postati svećenik, ali ta misao je poslije ostala skrivena u meni. Tamo nekad u 8. razredu upisao sam se na Framu. U početku sam bio pasivan na susretima jer sam bio među mlađim članovima. Poslije 1,5 – 2 godine pasivnosti postajao sam sve aktivniji u Frami i sve me više zanimao sv. Franjo, ali isprva ne toliko da budem fratar. Išao sam na razne susrete Frame i katoličke mladeži što me je činilo sretnim. U četvrtoj godini srednje škole sve više sam razmišljao o redovništvu. Tokom dana nisam puno mislio o tome, ali na večer kada se pomolim i legnem spavati na umu mi je bila samo Frama te kako radim s mladima kao fratar-svećenik. I tako sam odlučio pokušati krenuti ovim putem i nadam se da ću ustrajati do kraja života. To vam je ukratko moj životni poziv iako ima još nekih sitnih detalja koje su utjecale na mene, a veliku ulogu imaju i duhovni asistenti.

Koliko je Franjevačka mladež ostavila traga u tvom životu i da li smatraš da će i ubuduće biti kandidata za Postulaturu iz Frame?

Franjevačka mladež je ostavila dubok trag u mom životu i ona je ponajviše imala utjecaja na moju odluku. Vjerovatno ne bih bio sada u postulaturi da nije bilo Frame. Nakon 5-6 godina druženja s duhovnim asistentima i framašima, uvidio sam da bih to želio raditi čitav život jer me ispunjava i čini radosnim. Naravno da smatram da će i u buduće biti duhovnih poziva iz Frame, ali to uvelike ovisi o radu duhovnog asistenta s mladima i njihovom odazivu. Drago mi je da zadnjih godina u našoj provinciji ima puno momaka koji su prošli kroz postulaturu.

Jesi li sudjelovao na „Danima otvorenih vrata sjemeništa i postulature“ u Visokom i koliko je po tebi važno organizirati promociju duhovnih zvanja i putem medija?

Da, sudjelovao sam na Danu otvorenih vrata u Visokom i smatram da je veoma važno organizirati taj događaj jer mnogi mladi ne znaju što je to Postulatura i što ih tamo čeka. Kada sam bio na Danu otvorenih vrata prošla generacija postalanata me je upoznala o životu i radu u samostanu. Isto tako je važno da u današnjem modernom tehnološkom svijetu mladi imaju mogućnost pratiti sve informacije vezano za poziv. Franjevačka postulatura Bosne Srebrene ima svoj blog i facebook profil gdje objavljujemo svoje aktivnosti.

Što je postulatura, kako izgleda jedan vaš radni dan i koje sve aktivnosti imate tijekom tjedna u samostanu?

Postulatura je prvi korak redovničkog života u trajanju od jedne školske godine za one mlade koji nisu pohađali franjevačko sjemenište i završili klasičnu gimnaziju. Tijekom tog razdoblja mladići koji su završili neku drugu srednju školu ili čak fakultet a koji su osjetili poziv pripremaju se za redovnički život. Privikavaju se na samostanski život, uče o franjevaštvu i nadograđuju svoje znanje koje će im trebati za daljnju formaciju u novicijatu i na teologiji. To je ujedno godina pripreme pred novicijat i za sjemeništarce koji su maturanti klasične gimnazije. Naš dan je ispunjen raznim aktivnostima: pohađanjem nastave (imamo 11 predmeta), sv. misom, molitvom, radom, sportom ali i svakodnevnim druženjem. U školi svi đaci imaju mogućnost ostvariti svoje talente i kreativnost kroz razne sekcije kao što je sviranje gitare, tamburice i klavira, dramska sekcija, likovna sekcija i mnogo drugih. Sa meštrom postulanata fra Danijelom Rajićem, često idemo i na susrete Frame. Ovogodišnju generaciju postulanata Bosne Srebrene čine 4 sjemeništarca - maturanta klasične gimnazije i 8 momaka koji su završili različite srednje škole i fakultete.

Koji je po tvom mišljenju razlog zašto mnogi mladi imaju strah odvažiti se na duhovni poziv i postati franjevcem?

Ja smatram da se mnogi mladi boje prihvatiti taj životni izazov jer ih je strah odgovornosti koju traži redovnički poziv. Teško im je biti drugačiji od drugih mladih, jer danas svi idu za masom i ne žele se izdvajati.

Što bi volio raditi ako postaneš svećenik?

Pa kao što sam već naveo da me je Frama privukla u ovaj franjevačko-svećenički svijet, tako i ja imam veliku želju raditi s mladima, a malo sam razmišljao i o misijama.

Koja je tvoja poruka mladima za kraj našeg razgovora?

Nemojte se bojati odazvati na ovaj redovnički poziv ako ga osjetiti u svome srcu! Ne dajte da vama upravlja masa! Budite svoji i krenite hrabro za Kristom! Ako vas zanima nešto više o životu u postulaturi možete se javiti meštru postulanata fra Danijelu Rajiću. Mi ćemo vas rado primiti da iskusite nekoliko dana boravka u Franjevačkoj postulaturi u Visokom.