Duhovni poziv

 

Pravilo za novi početak

Pravilo za novi početak

Predgovor

Svi smo članovi neke zajednice. Nova braća i nove sestre povremeno se pridružuju našim zajednicama. Ovo "Pravilo" napisano je za "redovničku" zajednicu, kakve su u povijesti Crkve uvijek postojale. No, poruka ovog Pravila upućena je jednostavnim muževima i ženama, mladima i starima u zajednici. Ono govori o jednostavnim putovima, ljudskim ili herojskim krepostima koje su potrebne da bismo mogli zajedno živjeti. Ono nas uči primanju i davanju. Neka ti tako ovo Pravilo progovori! Jer ono je doista kršćansko Pravilo puno ljubavi, razbora i ljudskosti.

Saznajte više...
 

Moj životni put k cistercitima

Moj životni put k cistercitima
fr. Henricus Damjanović, o. cist.

„Više puta i na više načina Bog nekoć´ govoraše ocima po prorocima...“(Hebr 1, 1). Tu rečenicu iz poslanice Hebrejima možemo primijeniti i na pitanje duhovnoga poziva: na više načina Bog zove u svoju službu. Naime, mnoga svjedočanstva o pozivu koja sam slušao i koja su me hranila bila su kao svojevrsno čudo, ili bolje reći milost obraćenja, što je kao posljedicu imalo i odgovor u obliku redovničkoga života. Moj duhovni poziv nema takav početak.

Saznajte više...
 

“Samo Ti budi u mom srcu”

“Samo Ti budi u mom srcu”

Mnogi se čude kad čuju da netko u današnje vrijeme ide u samostan – misle da je to stvar prošlosti. Što me je ipak potaklo na tu odluku? Do svoje 21. godine živjela sam u Pazinu i bila član Katoličke udruge mladih Istre (KUMI). Kumi su mi bili velika podrška jer su me obasipali svojom molitvom i bodrili na putu odabira životnog poziva.

Nikad nisam zamišljala, a još manje htjela biti časna sestra. Oduvijek sam bila zaljubljive prirode. Htjela sam imati brojnu obitelj. No, promatrajući svoj dosadašnji život, prepoznajem znakove koji su upućivali na nešto drugo: na redovnički život, a kojih smisao i cilj tada nisam znala prepoznati iako sam ih u svojoj nutrini intenzivno osjećala. Bilo je to “nešto” što me kočilo, osjećaj neispunjenosti; glas koji mi je u srcu šapćući vikao da moja duša treba nešto više - treba Boga, ali na osobitiji način.

Saznajte više...
 

Što Sveto pismo kaže o pozivu?

Što Sveto pismo kaže o pozivu?

U Bibliji ima mnogo primjera ljudi koje je Bog pozvao: suci, proroci, kao Samuel, Izaija, Jeremija, pozvani govoriti Božju poruku Izraelskom narodu; djevica Marija, pozvana da bude majka Isusova; učenici, ribari, pozvani ostaviti svoje mreže i slijediti Isusa; i mnogi još. Za mnoge od njih postojala je svijest da Bog od njih traži da učine nešto za njega; za većinu od njih, to je bio čin poslušnosti – iako su pojedinci možda bili neodlučni i razmišljali kako nisu dovoljno dobri za Božje djelo; sve njih Bog je obdario darovima da mogu odgovoriti na njegov poziv.

Saznajte više...
 

Bog s nama

Bog s nama

Napisala s. M. Anamarija Krista Kralja, Kćeri Miosrđa

Saznajte više...
 

172 kune ili od stadiona do otočića

172 kune ili od stadiona do otočića

Molitva i redovito primanje sakramenata mi je dalo snage da krenem, a razgovori su mi bili putokaz prema onoj cesti ljubavi i mira. Cestu koja me je odvela do Provincije Presvetoga Otkupitelja Split, ljubavi koja me dovela do Imotskog u samostan gdje se nalazi postulatura, koja me odvela do mira.

Saznajte više...
 

Zvanja dolaze s rastom suvremene obnove

Zvanja dolaze s rastom suvremene obnove

»U obitelji nas je bilo sedmero djece: tri brata i četiri sestre«, navodi u svojem predstavljanju Mila s. Bernardina Crnogorac, koja je rođena 1944. u Sovićima, u Hercegovini. U Družbu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga ušla je 1960. Članica je splitske Provincije navještenja Gospodinova. »Naši su roditelji bili pravi kršćanski roditelji, odani Bogu i Crkvi, pravi vjeroučitelji nama djeci, svojim primjerom žive i nepokolebljive vjere, i pravi odgajatelji, bez sveučilišne naobrazbe. U našoj je velikoj obitelji vladao sklad, rad i veselje. Drukčije nije smjelo biti, jer su roditelji dobro znali što je za nas djecu, odnosno za našu budućnost najbolje.

Saznajte više...
 

Duhovne majke, poslane drugima

Duhovne majke, poslane drugima

Zajednica sestara uršulinka u baroknom gradu Varaždinu sve je aktivnija, na povijesnim temeljima samostana s početka 18. stoljeća u novom tisućljeću raznolikim aktivnostima odgovara na pastoralne potrebe i izazove. Nasljedujući karizmu utemeljiteljice sv. Anđele Merici, redovnice vode osnovnu katoličku školu, imaju vrtić, prostor za održavanje duhovnih obnova, a u njihovoj se zajednici osjeća otvorenost za društvene probleme. Veliku ulogu u svim tim područjima redovničkoga života ima s. Damjana Mihaela Barbarić, 37-godišnja Zagrepčanka koja će sljedeće godine proslaviti dvadesetu obljetnicu ulaska u samostan.

Saznajte više...
 

Redovnički poziv sam prepoznala u susretu s narkomanom

Redovnički poziv sam prepoznala u susretu s narkomanom

Utažiti Kristovu žeđ za dušama među najsiromašnijima, onima koji su udaljeni od Boga, psihički i duhovno ranjeni te pokazati ljubav prema Bogu i čovjeku – životno je geslo rođene Zagrepčanke 61-godišnje redovnice Ivane Karavanić koja je prije tridesetak godina postala članica Družbe sestara misionarka ljubavi iz jednostavnoga razloga: htjela je nastaviti misiju pomaganja i širenja radosne vijesti na način na koji je to činila njihova utemeljiteljica bl. Majka Terezija iz Kalkute.

Saznajte više...
 

Sjećam se svih tih milosnih dana koji su mi pokazali put prema redovništvu

Sjećam se svih tih milosnih dana koji su mi pokazali put prema redovništvu

Već od sam djetinjstva osjećao poziv na redovnički život. No Bog me je polako privlačio sebi. Njegova milost mi je usadila želju da pomažem ljudima. I to sam nastojao činiti u medicinskome pozivu. Sjećam se mnogih bolesnika kojima sam bio blizu u njihovim posljednjim životnim trenucima, sjećam se onih ljudi u komi, sjećam se sve one bolesne djece, sjećam se kada sam sudjelovao u spašavanju života, sjećam se onih prekrasnih trenutaka kada sam u rađaonici pomagao u porođaju i radovao se novim životima… sjećam se svih tih milosnih dana koji su mi pokazali put prema redovništvu. Znao sam da me Bog zove da budem blizu ljudima, no ipak u sebi sam neprestano osjećao poziv da pomažem ljudima ne samo tjelesno nego i duhovno. U Karmelu sam otkrio svoje mjesto. I danas kao redovnik i svećenik služim Bogu u svakome čovjeku koji trpi u svome tijelu ili duši. Bogu hvala na milosti poziva! (A.M.)